koliko puta sam stigla ovdje
ali nista vidjela nisam...
bila sam sasvim sigurna
da poznam svijet
u kojem sam snila..

mmm, sjecanja...
i ona su nestala...
pale su maske
mi smo samo dva...
propala umjetnika...
ti ne maris za to...
zar bih trebala ja?

stranac...
sto me vodi niz sljepilo noci
ja sam lagala
da zrak je cist...
nisam to smjela...
nisam to prije znala...
sada slutim
...ej,ej, lagala sam

nocas vino se lahko ispija
tugu bacamo iza nas
ja ne mogu ubiti proslost
jer se proslost ne ubija...
ali barem pokusat cu...
njemu biti bolja...

mmm, sjecanja...
i ona su nestala...
pale su maske
mi smo samo dva...
propala umjetnika...
ti ne maris za to...
zar bih trebala ja?

jos jednom molim se za tebe
da nikad se ne sretnu nase zle sjene
pruzam strancu ruke kroz noc...
da me vodi korak neprijed
prljav je zrak, ali cu moc...
biti bolja...ej, biti bolja
ikada?

mmm, biti drugom bolja...

 

 

 

SJECANJE NA MAJ

MAGLA SE VUCE PRLJAVIM ULICAMA
NOCI NESTAJU NIZ DRUM
PRED KAPIJOM PROSJAK
KLECI I MOLI
GLEDA U NEBO
AL NEMA KUD

SJECANJA ME VODE
DO MAJSKIH NOCI
DO POGNUTE VRBE
I LIKA TVOG
I GUBIM SE
U POGLEDU TUZNOM
KOME DADOH DIO BITKA SVOG

ULICOM KORACAM
I NE ZNAM KUDA IDEM
SNJEG PREKRIVA PROSLOSTI TRAG
I DIO SAM LEDA STO GA GAZIM
NIKO MI VISE
NIJE DRAG

IZ DALJINE GLEDAM
LUDE SJENE NASE
STO RAZNOSI IH VJETAR
ZIMSKI I SUH
PRED KAPIJOM SAMA SADA STOJIM
GLEDAM U ZEMLJU
AL NEMAM KUD!..

 

 

Noc i Ja

 

rekla je da cemo
Zajedno vise
Preci i znati…
I da ne zovem tisinu
Jer ni jedan odgovor nece mi dati…
rekla je da podjem sa njom…
mmm,
jer ovdje nije nas dom

«U ponor za njom padam
crna jama,
tisina,
tama
moja odaja bez kraja»

gole duse nebom sam isla
trazila rijeci sto znace vise
haljina crna sjekla se s vjetrom
s planine sam gledala
zvijeri sto ubiše…
zlatne visine uprljase…

grizli su tijelo do kosti gole
lanci su stezali nadu i misli
ejej.
..rece da sklopim oci
i osjetim moc,
sto ne umire…

«mmm, u ponor za njom padam…
tu je moja odaja
tama ,bez kraja…»

cuo se prasak,
jedan krik visina
taj uzasni glas sto utrobu para
ona je za tren u ponor pala:
rece da ne placem,
tu je njena odaja…
ej, da ne placem…

i prvi put spade veo…

taj ludjacki sjaj u oku sto bljesti
pala je ona
»pala je Noc!
s planine dok sunce na obzoru se rodi…
a ja sama na planini stojim…
proklinjem Dan!!
molim Noc da se vrati…

«mmm, u ponor za njom padam…
tu je moja odaja
moja tisina, moja galama
moj svijet bez kraja…»

 

 

 

 

 

 

 

lazni zastor zivota

pronadji me u zagrljaju noci
i ostani tu..
zora je samo lazni zastor
iza kojeg sjene umiru...

ne reci ljudima da volis
reci ce ti da si lud
prodji prugom sto vodi k meni
ja poznajem tajni put...

pogledaj me u oci,
dok zemlja nestaje pod nama
osjeti krila sto nas nose
i ne zalimo za drugima...

ovdje nestaje laz o istini
pred nama se dize zastor smrti
s rukom u ruci
mi precemo most...
i zaboraviti sta smo bili..

skini mi kapi kise sa neba
i stavi na moj dlan
pomiluj me pogledom rijeci
i pretvorimo bol u vjecni prah...

prodjimo kroz lazni zastor zivota...

 

 

 

povedi me

 

nocas me uzmi za ruku
i krenimo niz plocnike grada
dok snijeg po nama pada...
budimo sjene bez imena i traga

dozvolli vjetru da nas prati
jer on nece ciganima dati
da me odvedu u svijet sumnje
i da lazem te ko druge...

"ne znam vise kad je boljelo
kad sam prvi put voljela
znam da je sve s ljetom nestalo
i da se vise ne sjecam..."

nocas me uzmi za ruku
da osjetim da imam nekog
vodi me u susret noci
nacemo jedno sakriveno mjesto..

zagrlit cemo se u magli
led ce prekriti put do nas
nasut cemo po casu vina
da nazdravimo za proslosti kraj

al ne govori da me volis
znas da rijeci ne raumijem
svi su uvijek lagali
lice ljubavi unakazili, nemoj i ti...

"ne znam vise kad je boljelo
kad sam prvi put voljela
znam da je sve s ljetom nestalo
i da se vise ne sjecam..."

samo pogledaj me njezno
i ne reci...
jer rjeci ne znace nista
i istina je suvisna
kada grad prekrije tama
uzmi me za ruku...
i nestanimo bez traga

 

Naslov pjesme je najmanje bitan,mislila sam se izmedju «oprosti» i «odjebi», ali eto radije cu ostavit bez naslova!!
…

rekla bih ti nesto
nesto sto nikad nisam znala
istinu sam uvijek govorila do pola
i takvu je ljudima u lice bacala

presuti ono svoje usrano oprosti
kada dodje vrijeme da krenemo sami
bolje je gledaj pred sebe
jer previse su ofucani tvoji razlozi.

Obecaj da ces doci
Kada prodje zima
Devetkom sto vodi do mog grada
Bit cu na stanici spremna da prodam
Osjecaje za par prljavih dodira…

I koracaj samo pravo
Ne usporaji hod
Znam da trazis moj ritam
Sto vodi ga tupa bol

I ne sklanjaj siske sa lica
Sto prekirvaju smedje boci
Jer nije vazno dal me gledas
Jer sve mi na lazi smrdi…

I poljubi me, znam da to zelis
Priblizi se i glumi strah
Nije ti zao sto varam drugog
Ili sto si ti uzrok za nas kraj.

Obecaj da ces doci
Kada prodje zima
Devetkom sto vodi do mog grada
Bit cu na stanici spremna da prodam
Osjecaje za par prljavih dodira…

I onda idi,
Vrati se sviracu svome gradu
Uzmi gitaru sviraj za raju
Napravi tuzni izraz lica
Mozda padne na fazon neka glupacica
Pa joj napisi po koju pjesmu
Pokloni po neki bijeli cvijet
Odvode je do mola nad jezerom
I reci da tu sve nestaje…

I posljednnje sto zelis cuti:
Umjesto odjebi ,
recu:OPROSTI!!